Za ovo je, po meni, bitno sledeće:
- da zaista sjajno poznajete materiju;
- da umete da je prezentujete ma kojoj osobi koja to od vas traži, na ma kom nivou koji se zahteva, ako treba i crtanjem;
- da imate šarm, duh i dar da vedro to sve učinite,
- i da vam sve navedeno nije kulučenje....:).
No, to nije ni približno sve...
Treba sujetu ostaviti kod kuće.
Treba čoveku prići prijateljski.
Treba uvek imati na umu da je on taj koji traži pomoć.
Treba imati na umu da ne smete da pokažete strah.
I čemu sve to?
Prosto zbog toga što je dužnost medicinskog radnika da deluje i edukativno, i preventivno, i on je medicinski radnik i na ulici, i u penziji, i - online.
I to je, kao, motivacija? Hahah...
Prema Lefebvru, motivacija za zdravstvene radnike koji se bave javnim zdravstvom, promocijom zdravlja i sličnim je: bolja reputacija pojedinca i institucije, samim tim bolji rejting kod stakeholdera, donatora recimo, i to je otprilike to. E, da - i lična satisfakcija...
Nego, da ne lutam dalje: po mom laičkom mišljenju, ceo ovaj (samo maleni) segment marketinške priče, a tek u zdravstvu, u javnom sektoru, se može svesti na staru jevrejsku poslovicu:
NEMOJ PRODAVATI ONO ŠTO NEMAŠ.Ako "prodajemo" već postojeću vrstu usluge, prodajemo sebe. Lično. Plasiramo sebe, online i offline, odatle se kreće.
Dakle, tu bi važilo i ono staro:
DO NOT MARKET - ENGAGE!
Nadam se da ovo ne čitaju medicinari, da me neće niko pitati A ŠTO BIH?, kao u realu....:(.
0 comments:
Post a Comment